Osnovna škola Antuna Mihanovića Klanjec

Antun Augustinčić rođen je u u klanječkoj obitelji Adama i Katarine, rođ. Kralj koji su imali sedmero djece: Mariju, Filipinu i Franju koji su umrli kao mala djeca, te sinove Augusta, Šandora, Josipa i Antuna koji su djetinjstvo provodili u Klanjcu i kod bake po majčinoj strani u kuriji Vižovlje. Njegov otac Adam bio je zidar i uz obiteljsku kuću u Klanjcu, u današnjoj Tuheljskoj ulici, izgradio je školsku zgradu u Letovčanu Novodvorskom, portal na ulazu Spomen park, betonske klupe na promenadi ispred crkve, sudjelovao je u obnovi kapele sv. Florijana, a vjerojatno je s Ćirilom Metodom Ivekovićem radio i na školskoj zgradi u Klanjcu,

Antun je osnovnu školu završio u Klanjcu, a realnu gimnaziju u Zagrebu (1913.–1918.).
Prvih gimnazijskih dana sa svojim školskim kolegom Augustinčićem prisjeća se Slavko Batušić: „Tu smo se sreli prvi put u prvom A razredu … Kod „prostoručnog crtanja“ vrlo smo se brzo izdiferencirali u poluspretne i polusposobne, i u sasvim nevješte i bespomoćne. U toj diferencijaciji koja se već nakon par sati obuke izvršila sama od sebe, utvrdila se bjelodana činjenica: da je prvi i najbolji crtač između svih nas u prvom A razredu Tonček Zagorec … Dakako da je smjesta počelo opće izrabljivanje te njegove sposobnosti. Po risaonci stali su putovati prazni blokovi ili loše započeti crteži u smjeru Tončeka, a on je u par minuta dovršavao crteže vještinom koja je zadivljavala.“ 
Kiparstvo je studirao na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt (danas Akademija likovnih umjetnosti) u Zagrebu, od 1918. do 1922. u klasi Rudolfa Valdeca i Roberta Frangeša Mihanovića te Ivana Meštrovića od 1922. do 1924.
Školovanje Augustinčić nastavlja u Parizu na Školi za primijenjene umjetnosti (École des Arts Décoratifs) i na Akademiji likovnih umjetnosti (Académie des Beaux-Arts) u klasi J. A. Injalberta i to uz stipendiju francuske vlade. U vrijeme studija izrađivao je nacrte za predmete umjetničkog obrta i dizajnirao bočice za parfeme te na taj način dodatno zarađivao. Dobio je i 2. nagradu na međunarodnom natječaju za arhitektonsko rješenje interijera robne kuće „Sefridge´s“ u Londonu.
S Krstom Hegedušićem, Leom Junekom, Otonom Postružnikom, Ivanom Tabakovićem, Franom Kršinićem, Omerom Mujadžićem, Vinkom Grdanom i Dragom Iblerom osnovao je 1929. godine poznatu likovnu grupu „Zemlja“ te s njom izlagao u Zagrebu i Parizu. Godine 1940. izabran je za dopisnog, a 1947. za redovitog člana JAZU. Zbog suradnje s Komunističkom partijom Jugoslavije Gestapo ga 1941. zatvara i protjeruje u Graz. 1943. godine odlazi u
partizane te sudjeluje u NOB-u do završetka rata. Vijećnik je Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a, kao i Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, gdje je izabran za potpredsjednika. 
Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu postaje 1946. redoviti profesor, kasnije i rektor, a od imenovanja
majstorom kiparom 1947. vodi majstorsku radionicu na Jabukovcu. Te godine izabran je i za predsjednika Saveza likovnih umjetnika Jugoslavije. 1952. godine radi monumentalni spomenik Mir koji je kao poklon Jugoslavije postavljen ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. Čestim pobjedama na međunarodnim natječajima za javne spomenike širom svijeta stječe ugled velikog majstora spomeničke skulpture, osobito konjaničke.
Darovnicom od 10. veljače 1970. godine svoj kiparski opus poklanja rodnom gradu. Galerija Antuna Augustinčića otvorena je za javnost 1976. godine.
Jedan od najznačajnijih hrvatskih kipara čiji je umjetnički rad priznat daleko izvan hrvatskih granica umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1979. godine.
Urne s posmrtnim ostatcima majstora Augustinčića i njegove supruge Nade Mikačić položene su podno
spomenika Nošenje ranjenika u parku skulptura koji okružuje Galeriju u Klanjcu.

Autor: Snježana Horavtin