Ella Išek oprašta se sa osnovnom školom i radom u Novinarskoj grupi
Autor: Barbara Beronja Manojlović, 25. 6. 2020.
Što sam sve naučila o novinarstvu tijekom protekle četiri godine S novinarstvom sam se susrela u petom razredu. Tada još nisam shvaćala ozbiljnost i važnost škole, iako sam prolazila s odličnim uspjehom. Bila sam jedna od učenica koja je uvijek, bez obzira na gomilu školskih obveza, bila uključena u mnogobrojne izvannastavne i izvanškolske aktivnosti. Tako sam dospjela i u Novinarsku grupu. Novinarstvo me, moram priznati, nije previše privlačilo, tada još nisam ni razumjela što je ono, no htjela sam se okušati u njemu kao što sam se okušavala u svemu drugom. Sada sam osmi razred i nakon četiri godine provedene u Novinarskoj grupi i dalje nisam ljubitelj pisanja sastavaka, intervjua, izvještaja i raznih drugih novinskih vrsta (iako mi to ide). Ne mogu reći da mrzim pisati i istraživati, no nisam se našla u tome i to nije moj „đir“ ili nešto što bih radila u slobodno vrijeme. Pitate se zašto sam ipak ostala u Novinarskoj grupi? E pa... reći ću vam.
Mene u Novinarskoj grupi drže njezini članovi i, naravno, učiteljica Barbara. Kad god bih došla na sat, nikada ne bih osjećala grč od pomisli „moram napisati sastavak“, već bih to napravila uz zabavu, kolačiće i čaj, sa osmijehom na licu. Osim toga, naši sastanci nisu se svodili samo na rad u učionici i za kompjuterima - išli smo i na zabavne izlete. Na one gdje smo uživali i smijali se. Kao usput, obavili bismo koji intervju, zapisali neku vijest i „opalili“ koju fotku. Nekim, čudom, to je ispadalo dobro. Nekoliko puta, rad u učionici zamijenili smo i šetnjom klanječkim parkom gdje smo, ližući sladoled, razgovarali i o temama koje nisu bile vezane za novinarstvo.
Ono što sam u protekle četiri godine radila na sastancima Novinarske grupe definitivno nije bilo odrađivanje poslova, nego zabava, smijeh i druženje. Odmah nakon toga dolazio je rad, ali ne kao obaveza, već kao užitak. Ako ste, međutim, pomislili da smo se previše zabavljali i da u tom radu s užitkom nismo mnogo naučili, griješite. Ja sam, naprimjer, naučila bolje pisati izvještaje, vijesti te intervjue (svoju najdražu vrstu). Naučila sam pisati pozive za sudjelovanje u natječajima za literarne i likovne radove. Naučila sam slati pisma poštom. Naučila sam obavljati službene telefonske razgovore i komunicirati e-mailom. Naučila sam printati i skenirati slike. Koristiti se različitim medijima. Naučila sam gotovo samostalno izraditi časopis. Nadogradila sam svoje znanje u korištenju interneta i pronalaženju podataka. Objavljivala sam na blogu. Usavršila svoje znanje u korištenju Worda te svladala program Microsoft Publisher. Naučila sam sudjelovati i raditi u skupini. Naučila sam brzo reagirati.
Naša voditeljica Barbara bila nam je prije svega, i još uvijek je, prijateljica. Podupirala nas je, pomagala nam i na kraju, kada bismo uspjeli, pohvalila bi nas. Nikada nas nije opterećivala obvezama. Častila nas je ukusnim keksićima i toplim čajem. Ponekad nas je znala izvući s nekog sata kako bismo dovršili neki novinarski rad.
Ona je i došla do zamisli o osnivanju Novinarske grupe i jako sam sretna što sam bila jedna od članica koje su u taj projekt ušle s njom. Naučila sam da je važno cijeniti svoje voditelje jer, naprimjer, da nije bilo naše voditeljice, ne bi bilo ni prelijepe četiri godine provedene u Novinarskoj grupi.
I vama savjetujem vam da se sljedeće godine uključite u neku skupinu. Pokušajte, čak i ako niste 100 % sigurni hoće li vam se svidjeti. Ne samo da možete uživati u radu, nego vam izvananstavna aktivnost može otvoriti neke nove prozore. Mene je novinarstvo tako odvelo na nezaboravno sedmodnevno putovanje u Školu stvaralaštva u Novigrad gdje sam stvorila prekrasna prijateljstva te sudjelovanjem u grupi „Novine na internetu“ obogatila svoje znanje o izvještavanju i radu na internetu.
Sada odlazim u srednju školu i moram se oprostiti s Novinarskom grupom i svim lijepim doživljajima vezanim za nju. Oni će postati samo uspomene, no one lijepe, nezaboravne. I ako me pitate „Koja je to stvar koju sam naučila o životu i koju bih htjela podijeliti s nadolazećim generacijama?“, odgovorila bih vam: „Definitivno sam naučila da pekara Veronika ima najbolje keksiće na svijetu!“
Ella Išek, 8. K., Novinarska grupa
