Osnovna škola Antuna Mihanovića Klanjec

Zahvaljujući prijateljstvu gospođe Snježane Horvatin i književnika Hrvoja Kovačevića te u organizaciji knjižničarke naše škole Marice Lojen, u petak 31.3. 2017.  pisac Hrvoje Kovačević održao je tri književna susreta s učenicima naše škole. U Klanjcu je najprije predstavio knjigu „General Kiro miš“ za učenike 1. i 2. razreda. Bilo je prekrasno jer su učenici imali puno pitanja i pažljivo su slušali autora koji je svojom zanimljivom pričom objasnio zašto je čitanje važno, zašto se treba družiti s knjigom te koliko roditelji mogu učiniti da čitanje knjiga bude veselje djeci. Njegova mu je majka redovito čitala dok je bio mali dječak u Požegi. Knjiga mu je najdraži medij jer si uz nju sam sa slovima i bijelim papirom te sam čitajući ulaziš u događaj, dodaješ i boje i zvukove, zamišljaš prostor s likovima kojima daješ oblik, godine, sudjeluješ u radnji. Čitanje preporuča svima te savjetuje da s njime  nikad ne prestanemo. Citirao je i svoju omiljenu misao pisca Cervantesa:  „Nije važno koliko si knjiga napisao, važno je koliko si knjiga pročitao“.

       Najviše mu se svidjelo pitanje: „Koja Vam je knjiga za lektiru bila najdraža u 1. razredu?“ na koje je odgovorio:„Djeco to je knjiga koju su čitali i vaši roditelji, „Ježeva kućica“. Bravo za originalno pitanje, to me nikada nitko nije upitao na književnom susretu sve do danas.“

Inače, njegova najdraža i najbolja knjiga je „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Po njemu je to toliko savršena knjiga da u njoj nema ni jedne riječi viška.

Učenicima od 3. do 7. razreda u MŠ Klanjec predstavio je svoje najpoznatije knjige, od ukupno njih 24 koje je napisao za djecu. To su  „Tajna mačje šape“, „Tajna tužnog psa“, „Tajna šutljivog dječaka“, „Tajna Stubičkih Toplica“, „Tajna Zlatnog zuba“, „Tajna Ribljeg oka“, „Tajna graditelja straha“. Za knjigu „Tajna crne kutije“  dobio je nagradu Grigor Vitez 1998. godine za najbolju objavljenu knjigu za djecu i mladež.

Njegove su knjige zanimljive i uzbudljive detektivske priče čiji glavni junaci, djeca, samostalno sudjeluju u neobičnim, kompliciranim i opasnim događajima te otkrivaju i rješavaju  tajne spomenute u naslovu. Učenici su toliko pažljivo slušali i proživljavali kratko predstavljanje „Tajni“  da su otvoreno upitali: „A kako je knjiga završila?“ Uz zarazni je osmijeh gospodin Kovačević odgovorio: „E, to si moraš sam pročitati.“

U PŠ Lučelnica bio je treći književni susret za sve učenike do šestog razreda. Hrvoja Kovačevića razveselilo je pitanje učenice: „Zašto Vaše knjige imaju naslov od tri riječi, a prva riječ je uvijek TAJNA? Ispričao je da se nakon završetka studija arhitekture u Zagrebu puno bavio marketingom, a pravila dobrog marketinga primijenio je u svom pisanju i objavljivanju knjiga. Namjerno je u naslovu svake knjige „Tajna“ i još dvije riječi. Prije objavljivanja prve knjige1996.godine urednici su rekli da je sve u njoj kako treba osim naslova pa je tako promijenjen u „Tajna ribljeg oka“… i tako je počelo ozbiljno pisanje. Od 2002. godine živi od pisanja, a njegova kći Tina najveći mu je kritičar i uvijek prva pročita svaku njegovu novu knjigu.

Prije samog objavljivanja knjige puno je čitanja i dorađivanja teksta, a neke priče čekaju dugo vremena dok se ne objave u knjizi. Iako bi svoje knjige mogao ilustrirati i sam jer je za vrijeme studija radio kao crtač stripova i karikatura, to mu rade kolege ilustratori jer oni drugačije doživljavaju napisani roman nego on sam. Tako će i čitatelj doživjeti knjigu na svoj način i to je čar čitanja knjiga.

Danas živi u Stubičkim Toplicama i obožava Hrvatsko zagorje. Zahvaljujemo mu na prekrasnom doživljaju i druženju s nama. Zapamtit ćemo ovaj književni susret i čitati njegovih desetak  „tajni“.