DAN SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA
Autor: Melita Ulama, 20. 11. 2015.
Tvoja je hrabrost i žrtva na oltaru domovine veća nego svaka stvar i biće, bila je uvijek opjevana i bit će. Pod tim su motom učenici viših razreda naše škole obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 18.studenog 2015.g.
Posebnu su ulogu u tome imali učenici osmih razreda koji su s učiteljicama Povijesti i Hrvatskog jezika, Jadrankom Husnjak i Dragicom Gajšak, pripremili mnoštvo sadržaja i prezentirali ga ostalim učenicima.
Na početku je pročitana pjesma Drage Štambuka Hrvatski zid plača, a nastavili smo s prezentacijom o obrani Vukovara koju su pripremili učenici dodatne nastave iz Povijesti . Zatim su učenici prezentirali plakate koje su napravili, a za kraj su pročitali nekoliko sastavaka nadahnutih strahotama rata i neminovnim žrtvama. U jednosatnom obilježavanju prisjetili smo se svih važnih događaja u obrani Vukovara, svih hrabrih ljudi – i branitelja i civila, i anonimnih i poznatih – koji su do zadnjeg daha branili svoj grad. Jer viteška obrana Vukovara utjelovljuje u sebi obranu svake stope Lijepe Naše. I nikad ne zaboravimo, u temeljima moderne hrvatske države žrtve su svih naših poginulih branitelja. Zaboravimo li na njih, zaboravili smo za što smo se borili i uz žrtve izborili. Za domovinu. Za slobodu. A oboje je neprocjenjivo.
Zašto ?
Zašto? Zašto ljudi žele rat? Shvaćaju li ga možda kao igru? Misle li de će biti uzvišeni? Rat je strahota; ljudski gubici , razaranja , oružje , napuštanje domova … Najveća strahota je ubijanje ljudskih duša; nekih koje su zbog rata ranjene pa su se preselile na drugi svijet , i mnogih koje pate za njima.
Zašto ? Zato što su izgubile svoje voljene : majke sinove , žene muževe , djeca očeve … Tužno je što su ljudi izgubili svoj ponos i svoju mukus sve ono što su u životu stekli . Tužno je kada shvate kako je u jednom danu zbog ljudske zloće njihov život pretvoren u noćnu moru .
Nikada točno neću moći shvatiti što je to u ljudima; možda zloća ili nešto više . Onima koji pate za najmilijima preostaje samo da im zapale svijeću i nadaju se da im je na nebu bolje nego nama .
Patricija Pogačić
8.razred
Hrvatski zid plača
Rat je. Krv, bol i jauk svuda naokolo. Agresor s visoka uživa gledajući patnju nedužnika.
Velika kolona ljudi izlazi iz grada. Put ih vodi u nepoznato. Svjesni su smrti svud oko sebe. Majke plaču držeći u rukama djecu i mole da ih vrate doma. Djeca se od hladnoće i straha tresu u majčinu krilu. Traže pomoć, ali ih nitko ne čuje. Ka bi barem tople suze mogle doprijeti do njihovih srca i prenijeti poruku ljubavi i mira. Kad bi barem pružili ruku pomirenja i svi zajedno krenuli u bolju budućnost.
Ali, njihova srca su hladna, pogled im je oštar i ništa od ljudske patnje ne vide. Mučenje i ubijanja njihova su hrana.
Poslušajte glasove napaćenih ljudi i pomognite im! Vjerujte da ćete i vi biti sretniji!. Ako činite dobra djela i vama će se dobrim vratiti!
Ivan Horvatin
8.razred
