Na Svjetski dan pripovijedanja, ljudi diljem svijeta sudjeluju u pričanju i slušanju priča na raznim jezicima. Tako su se ove godine učenici četvrtog razreda matične škole, uz pomoć kamišibaj tehnike, na satovima hrvatskog, engleskog i njemačkog jezika, okušali u pričanju priča i to ne bilo kojih, već onih, koje su sami osmislili.

Kamišibaj [kamishibai] je umjetnost pripovijedanja uz pomoć slika na maloj pozornici. Pripovjedač, koji se naziva kamišibajkar, stoji uz malenu pozornicu i priča priču. Slike se ubacuju u butaj - malu pozornicu, na kojoj se izvodi kamišibaj.  Riječ je o umjetnosti koja spaja sliku i riječ, odnosno podrazumijeva interakciju govora i slike. Kamišibaj osim što razvija maštu, kreativnost, likovnu i govornu izražajnost razvija i  komunikacijske i jezične vještine.

Na početku sata učenici su se podijelili u grupe.

Grupe su pomoću različitih poticaja smišljale priče.

Jedni su smišljali priču pomoću oslikanih kockica, drugi su od nekoliko predloženih početaka priče izabrali jedan i završili priču, dok su treći – obzirom da djeca jako vole bajke, uz pomoć likova iz različitih bajki trebali osmisliti novu bajku. Tako su nastale maštovite, čarobne i neobične priče.

Budući je za pripovijedanje priče potrebno određeno pripovjedačko umijeće te da je ono djeci znatno zanimljivije od prepričavanja ili čitanja, u razrednom odjelu je bilo vrlo burno i veselo.

Toga dana pripovijedanje nas je odvelo u svjetove koje nikada ne bismo vidjeli, upoznalo s ljudima i nadnaravnim bićima koje nikada ne bismo upoznali i omogućilo nam osjetiti emocije koje inače ne bismo osjetili.

Učenici su uživali u stvaranju svojih priča.

Samostalno su  dodavali zvukove, šumove, glazbu, pričali u parovima i naizmjenično.

Bio je to vrlo zanimljiv, kreativan i nadasve veseo dan.

Kako smo uživali u pripovijedanju putem kamišibaja pogledajte u galeriji.