"Ono što čini razliku, djela su kojima kod drugih ostavljaš trag"
Autor: Ruža Ivanko Leventić, 13. 11. 2019.
Članovi našeg volonterskog kluba, povodom Dana kruha i zahvalnosti za plodove zemlje, proveli su akciju u kojoj su posjetili i podijelili blagoslovljeni kruh našim starijim i usamljenim sugrađanima. O njihovim iskustvima i dojmovima čitajte ovdje.
Dana 17.10.2019. godine u našoj školi obilježili smo Dan kruha. Zahvalili smo se Bogu za sav kruh koji nam daje svakodnevno te ga blagoslovili. Uz to uživali smo u recitacijama najmlađih učenika naše škole. Nakon toga vratili smo se odraditi još nekoliko sati u školskim klupama iščekujući posljednji nastavni sat jer smo se svi veselili našoj akciji. Naš volonterski klub odlučio je napraviti jednu hvalevrijednu akciju već treću godinu zaredom. Spremili smo sav kruh koji nam je ostao i krenuli dijeliti taj blagoslovljeni kruh našim starijim i usamljenim sugrađanima. Kada smo kretali očekivali smo da će se kod nekih ljudi pojaviti emocije i sjećanje na neka stara (možda bolja, možda lošija) vremena.
I tako smo krenuli do naše prve sugrađanke. Kada smo stigli, shvatili smo da je u poslu i da nam možda neće otvoriti. Ali otvorila je! Rekla nam je da smo je zatekli u čišćenju, ali ipak je pronašla vremena za nas. Kada je shvatila zašto smo došli i kada je vidjela što smo joj pripremili, prisjetila se starih vremena i ispričala nam je nekoliko anegdota iz svojega djetinjstva što nas se jako dojmilo. Kada smo došli do gospođe kojoj idemo već treću godinu za redom, nismo uspjeli niti mi niti ona suspregnuti suze i ne (bar u sebi) malo zaplakati. Ispričala nam je o svojih posljednjih desetak godina u kojima su umrli mnogi koji su joj nešto značili. Ispričala nam je kako sada nema nikoga tko joj može pomoći, nema nikoga tko bi joj pripremio drva za zimu. Obećali smo joj da ćemo joj doći prije Božića i nekako joj pomoći. Ona nam je bila toliko zahvalna da je (iako teško hoda) otišla po čokoladice.
Kada smo se uspjeli nekako oprostiti od naše sugrađanke, krenuli smo dalje. Na putu smo se smijali, zabavljali i razgovarali. Stigli smo i do gospođe koja se rasplakala prošle godine. Ove godine se smijala jer je ove godine nismo uhvatili baš toliko na prepad. Smijali smo se i mi. Ova posjeta nam je bila poput nekakvog opuštanja.
Nakon što smo se pozdravili, krenuli smo na malo duži put. Posjetili smo dosta ljudi, a onima kojih nije bilo doma, ostavili smo vrećice s porukom. Provjerili smo sljedećeg jutra jesu li ti ljudi i uzeli te male poklone, i stvarno jesu, što nam je bilo posebno drago. Na kraju smo posjetili gospođu kojoj je sin izašao na vrata i počeli smo se bojati da smo pogriješili stan. Ali ubrzo nam je objasnio situaciju i ipak smo saznali da smo pogodili stan i vrata. Mislili smo da je to naša posljednja sugrađanka kojoj smo dali poklon, ali smo na povratku vidjeli stariju gospođu kojoj smo također željeli dati poklon. Najprije nije željela uzeti poklon, ali smo je uspjeli uvjeriti da ga uzme iako možda nije velik, ali je sigurno od srca. Na kraju, na putu do škole svi smo se osjećali ponosno.Za kraj bih htio reći da mi je ovo bilo sjajno iskustvo i da jedva čekam sljedeću akciju.
Roko Kroflin, 6.razred
Prilikom obilježavanja Dana kruha u našoj školi, volonteri naše škole s vjeroučiteljicom Ružom pokrenuli su akciju darivanja starih, nemoćnih i usamljenih sugrađana. Prilikom darivanja kruha čuo sam nekoliko zanimljivih i tužnih životnih priča. Saznao sam da se kruh ako je kojim slučajem pao na pod nije bacao u smeće nego se podijelio životinjama jer je bacanje kruha grijeh. Bilo je tu i suza radosnica prilikom posjeta, priča kako je težak samački život jer vam nema tko pomoći u osnovnim potrebama npr. pospremanju kuće, cijepanju drva za zimu…
Vidim da im je bilo drago kada smo malo popričali s njima te im uputili pokoju toplu riječ. S nekima smo se i slikali da nam ovaj događaj ostane u lijepom sjećanju. Sve u svemu to je bilo jedno lijepo i nezaboravno iskustvo, a najljepše mi je bilo kada sam u očima tih ljudi vidio sreću, zadovoljstvo što smo ih posjetili i unijeli malo radosti u njihove domove. Tako su na trenutak zaboravili svoje probleme i teškoće života.
Luka Negovec, 6. razred
Povodom Dana kruha i ove smo godine dijelili poklone starijima i nemoćnima. Priključila sam se zato što mi je to od početka zvučalo zanimljivo. Šetali smo gradom i kucali ljudima na vrata. Nakon svačije reakcije osjećala sam se sretno i veselo.
Jedna nam je gospođa prepričavala mnoge priče iz svog djetinjstva iz kojih možemo shvatiti koliko moramo biti zahvalni na lakom životu koji imamo. Pričala nam je kako je kruh važan, sveta hrana. Druga je gospođa bila toliko sretna da je plakala od sreće. Neki su nas pozvali u kuću i ponudili keksima. Svi su bili sretni kad su nas vidjeli ispred vrata.
Ja sam bila vesela što ćemo nekome pomoći. Bilo mi je lijepo razveseliti starije, a uostalom i družiti se s prijateljima tijekom šetnje. I toga dana ponovno sam shvatila što je uistinu prava ljepota. Ljepota je vidjeti koliko se neki ljudi vesele sitnicama. Također je lijepo vidjeti da nisu svi bezosjećajni, već dobronamjerni i brinu o drugima.
Lea Kralj, 6. razred
Za Dane kruha u mojoj školi odvija se volonterska akcija darivanja blagoslovljenog kruha našim usamljenim sugrađanima. Treću sam godinu za redom u volonterskom klubu i samim time i u ovoj akciji, i ponosna sam na to.
Volontiranje me ispuni i osjećam se dobro kada znam da malo kruha nekoga može usrećiti. Ponekad neki stariji i nemoćni ljudi trebaju pomoć, ali nemaju nikoga od bližnjih da im pomogne pa su radi toga jako tužni. Starije osobe, koje nemaju nikog bližnjeg, željne su razgovora, stoga smo mi volonteri tu da ih saslušamo. Svake godine idemo k jednoj ženi koja je u nesreći izgubila muža i dvije djevojčice pa nam se jako raduje kada dođemo. Ja jako volim volontirati jer volim pomagati ljudima kojima je potrebna pomoć i kojima je potreban razgovor. Nažalost, sljedeće ću godine biti u srednjoj školi pa više neću moći volontirati, ali sam ponosna na sve što sam do sada napravila za siromašne i usamljene sugrađane našeg grada
Lorena Harapin, 8. razred
Dana 17.10. 2019. godine nakon 6. školskog sata učenici volonteri od 5. do 7. razreda proveli su hvalevrijednu akciju. Među njima bila sam i ja. Volontiranje se sastojalo od podjele paketa s blagoslovljenim kruhom siromašnim i usamljenim građanima našeg grada Klanjca. Uživam već treću godinu za redom u ovoj akciji jer je lijepo brinuti za druge i pomoći im. Bilo mi je zabavno i poučno. Stariji sugrađani lijepo su nas primili u svoje domove i ponudili nas svakakvim grickalicama i slatkišima. Osobito mi se svidjelo vidjeti osmijeh na njihovim licima. Svi smo se po putu lijepo družili i razgovarali. Bilo mi je veliko zadovoljstvo biti dio ove akcije.
Lana Antolić 7. razred
Dana 17. listopada 2019. godine učenici viših razreda Osnovne škole Antuna Mihanovića Klanjec sudjelovali su u humanitarnoj akciji kojom su, povodom obilježavanja Dana kruha, nosili blagoslovljeni kruh ljudima koji su siromašni i usamljeni. U ovoj akciji rado sudjelujem već treću godinu za redom.
Volontiranju se priključio velik broj učenika te je bilo jako zabavno. Svake godine ova akcija donese mi novo iskustvo i vraćam se svome domu sretan jer sam i ove godine nekoga razveselio sitnicom. Svaka godina donese nam i nova prijateljstva. Tijekom puta pridružio nam se jedan mali pas te je ostao s nama do samog kraja akcije.
Pješačenje je bilo jako dugo, a pred školu smo došli tek u 17 sati. Bio je divan osjećaj pomoći tim ljudima i razgovarati s njima.
Borna Štih, 7. razred
Na Dan kruha glavni lik je, naravno, kruh. Kruh se radi od brašna, soli, vode i kvasca. Postoje razne vrste kruha i peciva: kifle, pereci, slanci, integralni, bijeli, polubijeli, crni i raženi. To su samo neki od mnogih vrsta finih kruhova. Kruh je Božji dar, i zato ga ne smijemo bacati. No, bacanje hrane je, nažalost, veliki problem u svijetu. Na Dan kruha u školu nosimo kruh. Tada se školom protežu prekrasni mirisi koji mame sline na dječja usta. Župnik dođe blagosloviti kruh i onda se pomolimo za kruh i plodove zemlje. Poslije molitve svi učenici idu u svoje učionice i zajedno jedu kruh koji su donijeli. Ali to nije kraj Dana kruha u našoj školi! U našoj školi provodi se akcija darivanja blagoslovljenog kruha siromašnim i usamljenim građanima. Ponosno mogu reći da sam treću godinu za redom kao volonter i ja sudionik u ovoj akciji. To me čini izuzetno sretnim jer vidim koliko sreće taj mali poklon donese ljudima. Svake godine podijelimo sve više poklona i upoznajemo nove ljude koji nam upute lijepu riječ i osmijeh.
Kristijan Vlahović, 7. razred
